|
Article on other languages:
|
Padež je morfološka kategorija koja u mnogim jezicima izriče različite odnose onoga što riječ znači prema sadržaju rečenice. Riječ padež u svezi je s osnovom glagola padati i nastala je prevodom latinske riječi casus (padanje). Na taj je način zasnovana i riječ deklinacija (sklanjanje), tj. zamjenjivanje jednog oblika drugim. Na latinskom declinare znači udaljavati se, otklanjati. Stari su gramatičari zamišljali da se oblici udaljavaju jedni od drugih. Hrvatski jezik se tradicionalno opisuje kao jezik sa 7 padeža; neki jezici imaju manje padeža od hrvatskog, drugi mnogo više: engleski jezik ima 2 ili 3, dok finski jezik ima 15 padeža.
Morfološki i apstraktni padežIzraz padež u tradicionalnim deskriptivnim gramatikama pojedinih jezika uglavnom se upotrebljava kada se misli na morfološki padež, deklinacijski oblik riječi koji označava službu ili odnose imenske riječi (imenice, pridjeva, zamjenice, broja) u rečenici. Prema tome za jezike koji nemaju razvijenu morfologiju, poput engleskog, kaže se da imaju malo ili uopće nemaju padeža. U nekim se suvremenijim teorijama, međutim, pretpostavlja da u svim jezicima postoje tzv. apstraktni padeži, koji su izraženi na razne načine – morfološki, sintaktički (primjerice redom riječi ili prijedlogom) ili kako drugačije. Pritom se na jedan način može izraziti nekoliko apstraktnih padeža. U standardnom hrvatskom jeziku tako tradicionalne gramatike navode sedam morfoloških padeža. Od toga se dativ od lokativa razlikuje samo naglaskom i to samo kod veoma malog broja riječi, npr. dativ jd. grâdu, lokativ jd. grádu. Jasnije se lokativ od dativa razlikuje po prijedlozima s kojima se redovito koristi: na, o, po, pri, prema i u. Moglo bi se reći i da se po prijedlozima u hrvatskom razlikuje i komitativ od instrumentala te ablativ od genitiva (riječ je o apstraktnim padežima):
U engleskom ili talijanskom jeziku još se više apstraktnih padeža razlikuje pomoću prijedloga ili redom riječi:
U oba jezika subjekt, u nominativu, stoji ispred glagola, a objekt, u akuzativu, iza njega. U engleskom dativ je izražen prijedlogom to ("u, na, prema"), a u talijanskom genitiv pomoću prijedloga di/d' ("od, iz"). Podjela jezika prema uporabi padežaJezici se, s obzirom na to kojim se padežima u njima izražavaju subjekt i objekt dijele na nominativno-akuzativne, ergativne i aktivne. Ovo je samo jedan aspekt dublje osobine koja se zove morfosintaktički poredak. Nominativno-akuzativniJezici u kojima se na isti način označava subjekt svih glagola, dok se za objekt koristi neki drugi način, nazivaju se nominativno-akuzativnim jezicima. Takav je i hrvatski te gotovo svi europski jezici, ali i većina ostalih jezika svijeta. Padež subjekta tu je uvijek nominativ, a padež objekta akuzativ. Hrvatski:
Engleski:
Subjekt je u engleskom uvijek ispred, a objekt iza glagola. ErgativniU ergativnim jezicima subjekt neprijelaznog glagola stoji u istom padežu kao objekt prijelaznog glagola, tzv. apsolutivu, dok se subjekt prijelaznog glagola označava posebnim padežom, ergativom. Od europskih jezika ergativan je samo baskijski. Ergativni su mnogi azijski, australski te neki drugi jezici. Baskijski:
"Vuk" je u prvoj rečenici subjekt, a u drugoj objekt, no uvijek je u apsolutivu (s članom -a- i nultim padežnim nastavkom). "Lovac", subjekt prijelaznog glagola, označen je ergativnim nastavkom -k. AktivniAktivni jezici česti su u Americi. Glagoli se u tim jezicima dijele na dvije skupine - aktivne i stativne. Aktivni označavaju radnju kojom subjekt sam, svjesno upravlja, primjerice tući ili hodati. Stativni znače uglavnom stanja ili zbivanja te radnje na koje subjekt nema utjecaja, na primjer sjediti, spavati ili bolovati, a često odgovaraju predikatima koji se u europskim jezicima sastoje od pomoćnog glagola biti i pridjeva ili imenica (biti velik, dobar, čovjek...). Uz aktivne glagole (prijelazne i neprijelazne) ide nominativno-akuzativna sintaktička struktura, dok uz stativne (uglavnom su neprijelazni) ergativna. Padež subjekta aktivnih glagola naziva se agentivom, a padež objekta aktivnih i subjekta stativnih glagola pacijentivom. Evo primjera iz američkog indijanskog jezika lakhota (iz sjuanske jezične porodice): Aktivni glagoli:
Subjekt je u ovim rečenicama agens i izražen je agentivnim ličnim afiksima wa- (1. lice), ya- (2. lice) i 0- (3. lice). Objekt je pacijens i označen je pacijentivnim afiksima ma- (1. lice) i ni- (2. lice). Napomena: Glagol stajati u jeziku lakhota glasi nážin, dakle afiks -ya- u drugom primjeru je infiks, a prvi slog, na, dio je glagolske osnove. Stativni glagoli:
Subjekt glagola ípuza ("biti žedan") i wašté ("biti dobar") označen je pacijentivnim afiksima ma- (1. lice) i ni- (2. lice). Subjekt stativnih glagola u aktivnim se jezicima, dakle, tretira kao pacijens. U hrvatskom jezikuU hrvatskom jeziku padeži se odnose na imenice, pridjeve ,brojeve i zamjenice. Padežni odnosi izriču se padežnim nastavcima i naglaskom. Prema odnosu na druge riječi u rečenici padeži se dijele na:
Nezavisni padeži služe za imenovanje, nominativ u pripovijedanju, a vokativ u izravnom obraćanju. Zavisni (kosi) padeži izriču povezanost svoje osnove s drugim riječima u rečenici. Ta povezanost može biti unutarnja, tijesna, uzročna i vrlo potrebna za razumijevanje rečenice, ali može i biti i vanjska i slobodna kako bi se dali dodatni podaci ili neke popratne, slučajne okolnosti. Padeži u hrvatskom jeziku odgovaraju na pitanja (osim vokativa):
No, prema novom pravopisu od početka školske godine redoslijed je drugačiji:
Često se i nazivaju brojevima po gore navedenom redoslijedu (prvi padež, drugi padež, itd). Poredak je, zapravo, samo stvar tradicije. Padež je kao i rod i broj gramatička kategorija koja ima svoje gramatičko značenje, ali nema gramatički izraz i izražava se nastavkom. |
This article is from Wikipedia. All text is available under the terms of the GNU Free Documentation License.